Imamo obvezu ne dosađivati svojim čitateljima, već učiniti da osjete kako moraju nastaviti okretati stranice.​

Imamo obvezu ne propovijedati, ne držati lekcije, ne moralizirati, ne natrpavati naše čitatelje kao što odrasle ptice hrane svoje ptiće sažvakanim crvima.

Također imamo obvezu nikada, baš nikada, pod ikakvim okolnostima, ne napisati ništa za djecu što i sami ne bismo htjeli čitati.

Imamo obvezu shvatiti i priznati da kao pisci za djecu obavljamo važan posao, jer ako zabrljamo, ako pišemo dosadne knjige koje djecu odvraćaju od čitanja i od knjiga, onda smo skratili vlastitu budućnost i umanjili budućnost naše djece.

​Naposljetku, jedan od najboljih lijekova za čitatelja koji oklijeva jest priča koja se ne može prestati čitati.